Razmišljajući o vremenu kao o pojmu, i kako nekome i nekada brzo prolazi a nekome i nekada sporo, naišla sam na jednu teoriju koja rezonira sa mnom.
Naime poenta čitave priče jeste da, ukoliko želimo da nam vrijeme “sporije” prolazi tj da uživamo u onome što imamo i što nas okružuje dovoljno je da budemo u trenutku.
Znate kako djeca sve ispituju, kako je njima sve interesantno, istovremeno ne mogu da “čekaju”, da hodaju onoliko koliko mi možemo jer njima to izgleda jako dugo.
Upravo to bi smo trebali da kopiramo i mi odrasli ukoliko želimo da “usporimo” naš život i da provedemo što kvalitetnije vrijeme koje nam je ostalo sa našim najdražima, da imamo “dovoljno” vremena da donosimo ispravne odluke za nas i da jednostavno ne dozvolimo da događaji prolaze neopaženo pored nas.
To je jedan od načina na koji ova teorija obajšanjava vrijeme.
Drugi način jeste, i opet se vraćam na sadašnji trenutak, upravo ono na šta mi stavljamo fokus tokom određenih radnji (tokom svih radnji).
Na primjer, znate kako svaki put dok putujemo negdje brže dođemo nego što se vratimo?
Odonosmo imamo osjećaj da je tako. Jedno od objašnjenja jeste da u trenutku kada idemo negdje mi smo uzbuđeni, jedva čekamo da stignemo npr. prvi dan na posao, gledamo kuda prolazimo sa autom, gledamo koji broj tramvaja treba da uzmemo i sl.
Dakle šta god radili u trenutku smo, u skladu sa sadašnjim trenutkom.
Međutim kada se vraćamo, ništa više nije tako novo kao kada smo išli tamo, sve nam je već poznato, sada nećemo toliko pažnje poklanjati faktorima koji nas okružuju, već ćemo razmišljati šta se dogodilo tokom radnog dana, šta smo rekli, šta samo radili, šta nas čeka kod kuće, i sl.
Znači sada nam je fokus unutar nas samih i samim time povratak nam se čini kao vječnost.
Istina je da je u prvom slučaju odlaska u poređenju sa drugim slučajem povratka, vrijeme brže prošlo, ali to nam nije smetalo, jer smo znali šta se dešava, ovdje se govori o onom vremenu “sa kojim ljudi ne znaju šta se desilo”.
Čuli ste ili ste možda vi jedni od onih koji govore, vrijeme mi sada brže prolazi nego prije, ili ne znam šta se dešava sa vremenom, kao da leti.
U koliko je to slučaj, sljedeći put kad se budete npr.tuširali (znam, najbolje mjesto za razmišljenje :D) pokušajte da gledate šta se dešava oko vas, kako voda teče, kako uzimate šampon, sapun, vidjet će te da i nije baš da vrijeme “leti”.
Probajte, eksperimentišite, jer kako ćemo drugačije naučiti, a život je konstantno učenje.